O istoriji Avale smo pisali dosta. Ipak, najinteresantnija i uvek aktuelna tema je tvrđava iliti stari grad Žrnov na mestu koje je nestao Spomenik neznanom junaku.
Ovde prenosimo ceo tekst iz Politike, objavljen 30/10/2017, autora Aleksandra Todorovića pod nazivom "Avala krije svoje tajne":
Malo ljudi zna da se na temeljima Spomenika neznanom junaku nekad nalazila tvrđava srednjovekovnog grada Žrnova.
Gotovo da nema stanovnika Beograda i okoline, kao i velikog broja turista, a da nisu posetili najbližu beogradsku planinu Avalu. Predivna šuma, obnovljeni toranj i Spomenik neznanom junaku simbol su Avale, međutim, malo ljudi zna da je na temeljima Spomenika neznanom junaku nekada stajala veoma dobro očuvana tvrđava srednjovekovnog grada Žrnova.
Vrh Avale bio je pogodan za gradnju pa su još Rimljani podigli utvrđenje, na kom su Srbi kasnije sazidali tvrđavu, a dovršili je i ojačali Osmanlije dok su ove prostore držali pod kontrolom.
Tvrđava je koristila Rimljanima da lakše kontrolišu prilaz tadašnjem Singidunumu, ali i kao zaštitu za rudnike koje su kopali na Avali. Vidljivih ostataka drevne tvrđave danas nema. Razlog tome je odluka kralja Aleksandra Karađorđevića da na tom mestu podigne Spomenik neznanom junaku, po nacrtima Ivana Meštrovića.
Po želji i naredbi kralja, ostaci utvrđenja su uništeni dinamitom 1934. godine da bi na njima bio podignut Spomenik neznanom junaku. Miniranje je počelo 18. aprila i trajalo dva dana, dok tvrđava nije u potpunosti uništena. Rušenje su obavili mineri inženjerske čete Jugoslovenske vojske u tri serije eksplozija. Posle druge eksplozije u zemlji je otkriven sloj iz rimskog razdoblja u kom se nalazila cisterna s vodom za piće i peć za pečenje hleba.
Više puta se u javnosti vodila polemika zašto je kralj Aleksandar doneo takvu odluku, ali se nije došlo do valjanog zaključka. Kralj Aleksandar je samo nekoliko meseci posle rušenja Žrnova ubijen u Marselju.
Takođe, treba naglasiti da je u to vreme, nedaleko od novog, već postojao Spomenik neznanom junaku, ali je i on srušen. Od njega je ostao samo krst koji se danas nalazi u crkvi u Belom Potoku.
Podno zidina Žrnova 1915. godine, za vreme rata, poginuo je petnaestogodišnji dečak kog su sahranili Nemci. Na krstu su na nemačkom jeziku napisali: „Ovde počiva nepoznati srpski vojnik”.
Plan novog spomenika zahtevao je da vrh planine bude potpuno go, pa je možda to razlog za donošenje odluke o rušenju Žrnova. Iz istog razloga morao je i stari spomenik s krstom da se poruši jer je kvario zamišljenu celinu.
Za gradnju novog spomenika utrošeno je 4.000 kubika obrađenog kamena koji je vozom stigao iz Hrvatske. Završen je u septembru 1937, a svečano otkriven 28. juna 1938. godine. Kralj, nažalost, nije dočekao da vidi novi spomenik.
Vlasti Srbije su 1859. godine Avalu proglasile zaštićenim dobrom, a krajem devetnaestog veka počelo je uređivanje i pošumljavanje.
Žrnov ili žrvanj
Prema jednoj verziji, srednjovekovni grad dobio je ime po žrvnju za mlevenje rude iz rudnika koji su se nalazili u podnožju Avale. Grad se posle 1458. godine našao u rukama Osmanlija i služio im je za opsadu Beograda koji nikako nisu uspevali da porobe. Zbog toga su Žrnov zvali Havala, što na turskom jeziku znači smetnja, pa je i planina dobila današnji naziv Avala, dok na arapskom Havala znači vidikovac. Avala je oduvek bila privlačna jer je bogata rudom. Od davnina su u avalskim rudnicima iskopavane rude olova, srebra, gvožđa i cinabarit od kojeg se dobija živa. Danas je pohode mnogobrojni turisti željni prirode, čistog vazduha i rekreacije.
Pročitajte i uvek zanimljive komentare na linku samog članka.